Šta ti je to „sevap”?

Sevap. Ta, posuđena, turska riječ, čije značenje ne možeš tek tako zamijeniti kakvom drugom riječju. Bilo je ljeto, sunce upeklo, a oko podneva, na pragu naše kuće u selu pojavio se nekakav trgovački putnik. Krupne graške znoja kapale su mu niz čelo, a dok je u jednoj ruci teglio zakrpani kofer, drugom se pridržavao za vrata koja su škripom nagovještavala nečiji ulazak. Sjeo je, najzad, u hladovinu koju je posađena loza stvarala na avliji. Okrijepio se hladnom vodom, proveo tu petnaestak minuta, pokazao neke šarene stolnjake koje je, poput mađioničara, vadio iz kofera. Baba reče da nam ipak ne trebaju, zahvali se, a vidjeh na njenom licu da joj bi nekako žao čovjeka koji po ovoj žegi putuje kroz sela prodajući te tkanine.

Kad je kretao, dade mu flašu vode i puno voćki umota u kesu. „Evo da ti se nađe usput!“ – reče, a ja, dijete kao dijete, znatiželjno upitah što mu to daje, kada ga mi ni ne poznajemo.„Sevap je, sine!“ – odgovori baba, a taj njen odgovor meni je zvučao kao da je izrečen na nekom stranom jeziku, meni nepoznatom. Kasnije se ta riječ ustalila u razgovorima, pa mi je postala nekako bliska i razumljiva. Nije sevap samo dati nešto materijalno. Sevap je uputiti lijepu riječ onome koji je željan nje.

Sevap je pružiti nadu tamo gdje se učini da je nestala. Sevap je dati dinar prosjaku što čuči na ćošku prodavnice, ne pitajući se je li to kakva prevara ili uistinu tako preživljava. Jer, ako je tvoja namjera čista i iskrena – sevap je. Sevap je dobročinstvo. Ne ono od kojeg očekuješ da će se to učinjeno dobro tebi vratiti. Ne mora. Činiti dobro, sebe radi, je ta velika razlika između ljudi i onih koji to pokušavaju postati. A nagrada nikada ne izostane jer neko „od gore“ svako dobro djelo bilježi u svoju knjigu. To me, uvijek, istinski raduje i ohrabruje.

Podijelite tekst na društvenim mrežama:

Leave a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *