Šta stane u torbu kada ideš „preko”?

Šta stane u torbu koju pakuješ kada odlaziš „preko“? Nekoliko porodičnih fotografija…Nešto novca, da ti se nađe, za početak. Diploma koja, u tvojoj zemlji, skuplja prašinu kraj televizora u dnevnom boravku. Nadaš se da će ti je, tamo negdje, priznati. Omogućiti bolji život. Život vrijedan življenja, a ne preživljavanja. Sa 400 maraka u džepu.

Izvini državo, ali razljutim se kada vidim da funkcije zauzimaju tatini sinovi sa kupljenim diplomama, a oni koji su ih pošteno stekli zjape na biroima.

Izvini državo, ali pobjesnim kada čujem da se na razgovoru za posao ocjenjuje atraktivnost i fizički izgled, a ne znanje i iskustvo.

Izvini državo, ali ponekad opsujem i tebe i ovakav sistem u kojem „para vrti gdje burgija neće“.

Izvini državo, ali kivna sam na tebe jer sa ponuđenom platom od 400 maraka ne mogu preživjeti ovdje.

Izvini državo, ali rastuži me slika gdje su mladi primorani da krvavo zarađuju novac radeći sve i svašta jer su mjesta za koja su školovani zauzeli partijski miljenici.

Izvini državo, ali ne osuđujem ni najmanje one koji te napuštaju.

Izvini što mi je ispod časti da se laktam, guram i vičem…
Što vjerujem da se i u tišini mogu prepoznati prave vrijednosti.

Možda sam i sama ranije naivno vjerovala da ovdje ima života i da će se jednom stati u kraj lopovluku…
Možda sam i sama neiskvareno vjerovala da se od ljubavi prema zavičaju može živjeti… Ali ne hrani patriotizam gladna usta.

Podijelite tekst na društvenim mrežama:

Leave a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *