Sestre Lojović: Znanje vam niko ne može oduzeti

Godina u kojoj mnogima ništa nije išlo po planu. U kojoj su mnogi više izgubili nego dobili. Godina u kojoj smo pozitivne i ohrabrujuće priče zamijenili teškim temama. Iz tog razloga, prava je prilika predstaviti životni put kojim hrabro koračaju dvije mlade djevojke, sestre Lojović. Jovana i Dragana, svoje Gacko, planine koje ga okružuju i svjež vazduh, zamijenile su vojvođanskom ravnicom. Zbog nemogućnosti zaposlenja u struci u rodnoj Hercegovini, poput sve većeg broja mladih, ove obrazovane i perspektivne djevojke karijeru grade u Srbiji. Jovana se može pohvaliti završenim studijama na Tehnološkom fakultetu u Novom Sadu, dok je Dragana izabrala drugačiji životni poziv. Diplomirala je na Pravnom fakultetu, a svoje prve profesionalne ciljeve dostiže u novosadskoj Advokatskoj kancelariji „Stepanov”. Želja za uspjehom je prisutna, a kada tome dodamo i snažan karakter koji su izgradile u zavičaju, ne treba sumnjati da će u Srpskoj Atini osvijetliti obraz Hercegovkama.

Danas ne govorimo dovoljno o važnosti obrazovanja, pogotovo kada je riječ o ženskom polu. Koliko je, prema vašem mišljenju, važno učiti, studirati, raditi na sebi, usavršavati se na svim aspektima i tako podići svijest društva da ženama i te kako jeste mjesto na važnim funkcijama?

 Jovana: –  Mislim da je zaista bitno u današnje vrijeme da se školujemo i radimo na sebi. Vremena su se dosta promijenila, a sa njima i uloga žene u društvu. Imamo sve više primjera gdje su žene na odgovornim pozicijama i ostvaruju jednako dobre rezultate kao i muškarci.
Dragana: Znanje je moć i najljepša stvar kod učenja je to što vam znanje niko ne može uzeti. Za one koji žele, uvijek je otvorena opcija za učenje i napredovanje, a ono je izuzetno važno jer od nas pravi formirane ličnosti. Polna diskriminacija bi trebala odavno biti prevazđena, jer je dokazano da žene mogu parirati jačem polu u gotovo svim sferama poslovanja.

Kao životni poziv izabrale ste različite profesije. Šta je ono što je presudilo da se, u dosta širokom spektru studijskih programa, koje nudi Univerzitet u Novom Sadu odlučite za njih?

Jovana: Ja sam uvijek imala više afiniteta prema prirodnim naukama. Hemija i fizika su mi bile posebno interesantne i to je bilo nešto što je uticalo na moj izbor fakulteta. Za Tehnološki fakultet sam se opredijelila jer predstavlja spoj hemije, fizike i inženjerskih predmeta i svakako zbog mogućnosti brzog zaposlenja nakon završetka studija.

Dragana: U mojoj porodici generalno, svi izuzev mene, više su naklonjeni prirodnim naukama. Jednostavno, meni su oduvijek bolje išle društvene nauke. U spektru mnogobrojnih društvenih programa koje nam nudi Univerzitet u Novom Sadu Pravni fakultet mi je uvijek izgledao kao najinteresantniji, jer sam sebe vidjela u advokaturi, a pravo je bilo samo put do cilja.

Niste se zaustavile samo na osnovnim studijama, već ste u roku završile i master studije. Da li je bilo trenutaka, kada ste pomislile, „Ja ovo ne mogu!“ i kako izaći iz lavirinta odustajanja i nastaviti dalje sa učenjem?

Jovana: Da, poslije završetka osnovnih studija odlučila sam da upišem master studije, jer smatram da stečeno znanje vremenom treba širiti. Ja sam u apsolventsku godinu ušla sa jednim ispitom, sjećam se nerviranja zbog tog jednog predmeta. U tim trenucima mislila sam da se nikada neću riješiti tog ispita niti završiti studije. Imala sam podršku porodice i bliskih ljudi, bodrili su me i vjerovali u mene. U životu nikada ne odustajem od onog što zaista želim da ostvarim, tako je bilo i sa fakultetom. Ispit sam spremila i položila. Poslije toga i diplomirala.

Dragana: Tačno, nakon završenih osnovnih studija u seprembru 2019. godine, sestra i ja smo upisale master studije kako bi se dodatno stručno osposobile za pojedine oblasti koje su nam bile najinteresantnije. Nema studenta koji se nije suočio sa teškim situacijama, ali ni u jednom trenutku nisam pomislila : „Ja ovo ne mogu”, već sam bodrila samu sebe riječima „Možeš ti to, budi uporna, rezultati će doći!”

Upornost se isplati

U uvodu spomenuh kako je ova godina zaista bila, u najmanju ruku, teška. Da li je bilo teže postići neke rezultate, zbog okolnosti koje su nas zadesile, kako je na vas uticala?

Jovana:  Imale smo sreću jer smo bile na master studijama, koje nisu toliko bile zahtjevne kao osnovne studije i uspjele smo ih završiti u roku. Kada je virus počeo, prva tri mjeseca smo bile kod kuće sa mamom i bratom. Ono što je pozitivno u svemu što nas je zadesilo jeste zajedničko vrijeme provedeno sa porodicom. Godina je bila zaista teška, ali važno je, kao i inače, pamtiti one lijepe trenutke, a loše zaboraviti i ostaviti u prošlosti.

Dragana:  Saglasna sam sa Jovanom, zahvalna sam što smo prva tri mjeseca kada je Covid – 19 uzeo maha mogle provesti u krugu porodice. Mislim da smo se, zahvaljujući tome, još više povezali i okrenuli jedni ka drugima. Na svu sreću, uspjele smo završiti master studije u roku i na to smo izuzetno ponosne.

Najveća dilema, nakon završetka studija, mnogima je da li ostati u tom gradu ili se vratiti u Hercegovinu. Vjerujem da nije bilo lako prelomiti, ali kada napravite paralelu, šta život u Srbiji više pruža od života u Hercegovini? Čime vas je „kupio“ Novi Sad?

Jovana: –  Da, zaista je taj trenutak završetka studija ključan. Hercegovinu volim, ali nažalost nisam imala mogućnost da se zaposlim. Mislim da Srbija samim tim što je veća od Hercegovine, ima mnogo više mogućnosti za zaposlenje. Novi Sad je predivan grad, grad gdje svako može naći nešto za sebe. Zavoljela sam ga još kada sam bila djevojčica i dolazila kod rodbine.

Dragana: –  Lipnik, Gacko i generalno Hercegovinu obožavam jer sam rođena i odrasla kao planinsko dijete” na 1.000 m nadmorske visine, pa dolazak u ravnu Vojvodinu  nije bio lak. Kada sam došla na studije, sestra je već godinu dana živjela u Novom Sadu, a zahvaljući rodbini i prijateljima, proces prilagođavanja je dobro prošao. Kada je riječ o poslu, nažalost, znala sam da mi Novi Sad pruža više mogućnosti za usavršavanje u advokaturi, te povratak kući u tom trenutku nisam vidjela kao opciju. Ali, nikada ne znamo šta život nosi i gdje će nas odvesti.

Da se znanje cijeni, priča je u koju zbog stanja u društvu, sve više sumnjamo. Korupcija, porodične veze i politički uticaji često igraju ulogu prilikom dobijanja posla. Zadovoljstvo mi je, što na vašem primjeru, možemo svjedočiti da je nekada dovoljno biti marljiv, te da takvi sigurno ne možete ostati neprimjećeni. Možete li nam reći nešto više o vašim radnim odgovornostima u firmama čiji ste, od nedavno, dio?

Jovana: – Hvala Bogu, sestra i ja smo imale sreću da se zaposlimo u Novom Sadu, bez ikakve veze ili politike. Od marta mjeseca ja sam zaposlena u firmi Koteks Viscofan” u Novom Sadu kao tehnolog u konvertingu. Veliki je plus raditi posao u struci, pogotovo u današnjem vremenu. Posao je odgovoran, ali istovremeno zanimljiv i dinamičan, što odgovara mojoj prirodi.

Dragana: Od oktobra mjeseca 2020. godine radim u jednoj od najboljih novosadskih advokatskih kancelarija Stepanov”, koja mi pruža mogućnost da naučim i taj praktični dio, jer jedno je teorija, a drugo praksa. Posao je dosta odgovoran, te zahtijeva preciznost, ažurnost, posvećenst, preduzimljivost, kao i saradnju sa klijentima. Prezadovoljna sam kako poslom, tako i kolektivom sa kojima radim – ističe Dragana.

Strpljenjem do cilja

Moram naglasiti da je i vaš brat diplomirani inženjer industrijskog inženjerstva za energetiku. Budući da od porodice sve kreće, koliko je njihova podrška igrala ulogu da izrastete u odgovorne i ostvarene mlade ljude?

Jovana: – Da, brat je diplomirani inženjer industrijskog inženjerstva za energetiku. On je takođe nastavio master studije i trenutno radi na izradi master rada. Porodica je izuzetno važna karika jer sve poteškoće lakše prevazilazimo uz podršku najbližih. Roditelji su nas naučili da radimo, učimo i budemo pošteni ljudi. Uvijek su vjerovali u nas. Nažalost 2013. godine u januaru, tata je iznenada preminuo. Mama je ostala sama sa nas troje. Sloga i vjera u bolje sutra su nas održali.

Dragana: – Kao što je Jovana rekla, nažalost, još kao srednjoškolci ostali smo bez tate. Odrastanje bez jednog roditelja nimalo nije bilo lako, ali Bogu hvala majka je žena koja nam je uvijek bila podrška, maksimalno se trudila da ne osjetimo nedostatak oca, te da od nas napravi poštene ljude koji ne zavise ni od koga. Nastojala je da nas izvede na pravi put, a nadamo se da je nismo razočarali, te da je u tome i uspjela.

Porodica kao najveća podrška

Koje su Vaše ambicije za dalji period?

Jovana: – Planiram da gradim profesionalnu karijeru u Srbiji ili Republici Srpskoj, o inostranstvu nisam razmišljala. Možda jednog dana upišem i doktorske studije, ali to ćemo još vidjeti. Teško je planirati jer život uvijek nađe način da nas iznenadi.

Dragana: – Kada steknem uslove, planiram naredne godine polagati pravosudni advokatski ispit, pa nakon toga vidjećemo, možda jednoga dana otvorim i svoju advokatsku kancelariju. Vjerovatno ću u nekom trenutku života upisati i doktorske studije, ali sve u svoje vrijeme.

„Da  sam ja neko“- stih je koji podstiče na razmišljanje. Da ste vi neko, šta je prvo što biste promijenile u društvu?

Jovana: – Mnogo je toga što bih promijenila, ali evo izdvojiću jedno po meni bitno. Način zaposlenja mladih ljudi. Mladi obrazovani ljudi bi trebali da budu prioritet.

Dragana: – Još više bih podsticala ljude da uče i rade na sebi, a samim time bih probudila znatiželju i volju da mijenjaju državu i kreiraju jedno ljepše i lagodnije mjesto za život – zaključuje Dragana.

Svi tekstovi na sajtu Olovka piše srcem su autorski tekstovi imenovane autorke i zaštićeni su autorskim pravima. Objavljene tekstove zabranjeno je reprodukovati, distribuirati, koristiti na drugim portalima, štampati, odnosno na bilo koji drugi način koristiti bez dozvole.

Podijelite tekst na društvenim mrežama:

Leave a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *