Sara Kojović: Velika je blagodat studirati u Rusiji

Za dvadesetčetverogodišnju Saru Kojović, Trebinjku sa trenutnom adresom stanovanja u Rusiji, možemo reći da živi „život u koferima”. Avanturistički duh, interes za otkrivanjem novih prostora, jezika i običaja, doveo ju je prvo u Novi Sad gdje završava Filozofski fakultet na smjeru Germanistika (njemački jezik i književnost). Zahvaljujući razmjeni studenata, dobila je šansu koja se ne propušta – provesti treću godinu studija u Njemačkoj, u prelijepom gradu Bambergu. Iduća stanica, za hrabru Saru, bila je daleka Amerika, gdje je dopunila svoju biografiju učešćem u  programu “Work and Travel”. Poslije toga, selidba u novu državu podrazumijevala je otvaranje nekog novog životnog poglavlja, za koji je, priznaje, trebalo hrabrosti. Ipak, od svih država u kojima je, sa tako malo godina, boravila i radila – Rusija joj je najsrdačnije otvorila vrata i pružila osjećaj domaćinske atmosfere kakva se nalazi na samo jednom mjestu – kod kuće. U Rusiji studira istoriju, a svaki slobodan trenutak koristi da upozna kulturu Rusa, te obiđe poznate znamenitosti, kojih ova zemlja zaista ima.

Kakvi su tvoji utisci vezani za sistem, uslove studiranja, prava studenata u Srbiji, Njemačkoj i Rusiji?

– Što se tiče mojih utisaka za svih pet godina studiranja na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, pozitivnih nažalost nemam. Kako sada mogu da uporedim naš sistem školovanja sa sistemom ovdje u Rusiji, a takođe i u Njemačkoj gdje sam provela godinu dana, imala bih dosta toga za reći. Naime, sloboda i poštovanje koje jedan student ovdje može da osjeti su nešto što ja lično u Novom Sadu nikada nisam osjetila. Uvažavanje ličnog mišljenja i vrednovanje intelektualne sposobnosti jednog studenta za naš smjer nisu bili prioriteti. Možda je najbolji opis svega u stvari to da profesori na Filozofskom fakultetu u vašem izlaganju pokušavaju samo i jedino da nađu ono što ne znate, dok profesori ovdje žude da od vas čuju, pa i nauče nešto novo, kao i da vide čemu su vas oni naučili. Rad se ovdje isplati, dok u Srbiji to često nije slučaj. Mnogi vjerovatno ne bi bili saglasni sa time, ali moj utisak je, na veliku žalost, takav.

Svakako da uvijek i u svemu postoje izuzeci. Divnih i velikih stručnjaka naravno ima. Sa druge strane,  prijatelji koje sam stekla tokom tih pet godina studiranja su nešto zbog čega bih ponovila istu stvar, jer duboko vjerujem da sve ima svoje zašto i da sam, pored svojih većinom negativnih utisaka, ja tamo trebala da budem – iskrena je Sara.

Značajno iskustvo

Kako si se, nakon usporenog novosadskog ritma života, odlučila na veliku prekretnicu – selidbu u Rusiju?

– Moj život u Novom Sadu, prije dolaska u Rusiju, u suštini nikada nije bio usporen.Tokom studija na Germanistici sam konstantno radila kao prevodilac i predavač njemačkog jezika. Kao što sam već rekla, treću godinu studija sam provela na razmjeni studenata u Njemačkoj, gdje sam takođe radila. Ljeto provedeno u Americi, preko programa  „Work and Travel” bilo je izuzetno dinamično. Poslije svega toga, otići u novu državu, za mene je bio izazov, a ne teret. Ta odluka jeste bila velika prekretnica u mom životu, jer je odredila moj dalji životni pravac, u svakom smislu te riječi. Zahvalna sam što sam ovdje naišla na lijep doček.

Možeš li nam, nešto više, reći o samom programu studija? Vjerujem da među čitaocima ima onih koji bi rado krenuli tvojim koracima, ali ih manjak informacija spriječava u namjeri da to i ostvare.

– Ovaj program je, vidjela sam, već prezentovan u Trebinju ove zime, a vjerujem i prije. Ruska Federacija svake godine dodjeljuje određen broj stipendija za naše državljane, a princip prijave je vrlo jednostavan. Stipendija obuhvata plaćeno cjelokupno školovanje i njena velika prednost je to što poslije prvog stepena studija možete da upišete drugi stepen čije tematike nisu povezane. To je za mene bilo jako važno, shvativši da želim da se bavim nečim drugim. U Rusiji magistratura po starom programu obrazovanja traje dvije godine, dok kod nas master traje godinu dana. Pored toga, za sve one koji se odluče da studiraju u Rusiji, da bi studirali na ruskom jeziku neophodna je pripremna godina kada se usavršava jezika. Takođe postoje i programi za studiranje na engleskom jeziku, što je po mom skromnom mišljenju velika šteta. Prevelika je blagodat imati mogućnost studiranja u Rusiji, da biste to uradili na engleskom jeziku, koji Rusi generalno slabo govore. Smatram da je u Rusiji važno studirati na ruskom jeziku, jer samo tako možete primiti kvalitetno znanje.

Obilazak grada je uvijek dobra ideja

Jezik je, uglavnom, prepreka broj jedan pri adaptaciji u novu sredinu. Kada si počela sa učenjem ruskog jezika i koliko je on sličan ili različit u odnosu na naš maternji?

– Prije dolaska u Rusiju sam učila ruski, ali to znanje nije bilo dovoljno za studiranje, tako da sam prvu godinu provela samo učeći jezik. Da biste se bavili naukom to je zaista potrebno. Ja uživam u tom jeziku i ni najmanje mi nije težak. Mislim da generalno Srbima ne može ni biti komplikovano naučiti ruski, jer svakako i srpski i ruski spadaju  u istu grupu jezika. Istina je da sličnosti među ovim jezicima često mogu prouzrokovati poteškoće i razne nesporazume, jer se dosta riječi isto kaže, ali ima potpuno suprotno značenje. U svakom slučaju, ko se bilo kojem jeziku posveti ozbiljno, on nikada ne može biti težak.

Budući da si imala priliku da učiš, živiš i družiš se sa omladinom iz različitih krajeva svijeta, koliko ti je to iskustvo pomoglo da proširiš vidike, bolje razumiješ i prihvatiš različitosti?

– I te kako. Mnoge predrasude i stereotipi se razbijaju na taj način. Vidici se šire, znanje se nadograđuje, a iskustvo upotpunjuje. Razlike naravno postoje, ali se one ne ogledaju u nacionalnosti, vjeri ili boji kože, nego samo i jedino u ljudskosti kojom neko odiše i znanju kojim vlada. Shvatite da su svi ljudi na svoj način posebni, a na kraju krajeva posve isti.

Ne mogu, a da se ne osvrnem, na još jednu veliku razliku. Kako se Hercegovka, navikla na sunčano i toplo Trebinje, privikla na hladnu rusku zimu?

–  Nikako! Zima ovdje je svakako nešto posebno, jer nosi mnoge čari sa sobom, ali iako volim i snijeg i zimu, patim za suncem jako i zaista nije lako navići se na njegovo odsustvo. Nije problem u niskim temperaturama, nego u nedostatku sunca. Rusiji nedostaje proljeće, jer dok se silan led otopi, okolo je samo blato, tako da sada zavidim onima koji kući piju kafu na plus 20, dok se ja ovdje još klizam na ledu.

Zavičajno sunce uvijek nedostaje

Imaš li neku zanimljivu anegdotu, koji običaj kod Rusa je za tebe predstavljao najveće iznenađenje?

– To što im cvjećare rade 24 sata (haha).Tu mi enigmu, kao ni onu zašto stavljaju majonez u supu, još niko nije riješio. Šalu na stranu, mislim da je moje najveće iznenađenje bila sveopšta kontrola koju u ovoj mjeri nisam ocekivala. Sistem bezbjednosti, počevši od najsitnijih stvari, je zaista nešto što se može iskusiti samo ako ovdje živite.

“Vrijediš onoliko koliko jezika znaš!” izreka je koja motiviše mnoge. Pored engleskog, njemačkog i ruskog – imaš li želju za upuštanjem u novu avanturu učenja nekog drugog jezika?

–  Novih jezika nikada nije dosta i ja se zaista maksimalno trudim usvojiti ih što više. Trenutno sam počela učiti arapski jezik, jer me jako fascinira i ujedno će to biti jedan od najvećih jezičkih izazova za mene. Pored toga se trudim aktivirati svoje „pasivno“ znanje francuskog i španskog jezika. Francuski je jezik koji sam dugo godina učila u skoli, ali nikad nisam primjenjivala, a španski nisam nikada oficijalno ucila, iako ga dosta govorim, tako da se trudim i njega staviti na listu jezika kojima se i pismeno i usmeno mogu služiti.

Svaki dan je prilika za novu lekciju

Imaš li, pored učenja, vremena za neki hobi? Na koji način „puniš baterije“?

– Mnogo čitam i pišem, a trudim se slobodno vrijeme ulagati što više i u sport. Već godinu dana se aktivno bavim jogom. Svakako, svaki trenutak koristim kako bih posjetila i obišla nešto novo u ovoj prekrasnoj zemlji.

Planiraš li spakovati kofere i preseliti se opet negdje drugo ili si, za sada, zadovoljna životom koji ti Rusija pruža?

– Trenutno sam posvećena studijama i do završetka magistrature imam još godinu dana, tako da ću do tog trenutka vjerovatno znati gdje ću dalje. Vidim se negdje, gdje ću biti zadovoljna, ispunjena i ostvarena, a ja to iskreno ne vežem za određenu državu pa ni kontinent.

Da možeš, na ruskom jeziku, poručiti nešto svima čitaocima iz Hercegovine – kako bi glasila ta poruka?

– Любите и изучайте историю своей родины! Jer istorija je vizija, snaga i kvalitet da stvorimo nešto dobro u vremenu u kojem živimo i koje dolazi. To znači povezati danas ono što je bilo juče sa onim što će doći. U ovom vremenu u kojem našem narodu otimaju pravu istoriju, to je jako bitno i bez toga ne možemo dalje! Zato stvarajmo je svi! – zaključuje Sara.

Pozdrav iz Rusije

Svi tekstovi na sajtu Olovka piše srcem su autorski tekstovi imenovane autorke i zaštićeni su autorskim pravima. Objavljene tekstove zabranjeno je reprodukovati, distribuirati, koristiti na drugim portalima, štampati, odnosno na bilo koji drugi način koristiti bez dozvole.

Podijelite tekst na društvenim mrežama:

Leave a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *