Postoje pokloni. I darovi. Danas, kada na svemu što rukom dotaknemo stoji etiketa sa jasno izraženom novčanom valutom, darovi se daleko više cijene. Ne znam kada me je neki obradovao više od ovoga sa fotografije i preplavio rolerskoterom emocija. Rukopis na posveti je mog učitelja, čovjeka koji je u moj život ušao skromno sa dnevnikom u ruci na vrata učionice u Bregovima prije dvadeset i kusur godina, a dan – danas ostao voljen i srcu mio svim generacijama koje je vaspitao, obrazovao i kroz one najvažnije dane života vodio.
Postoje ljudi što bi umjesto krštenog imena slobodno mogli nositi ime Dobrota. Baš poput mog učitelja. Zaboravi se gradivo i suvoparne lekcije, ali ostane negdje urezan topao glas koji na prvu preko telefonske žice prepoznaš, očinska figura i zaštita, sigurni zagrljaji i svi, kao od šale, otklonjeni đački strahovi. Na vrhu kofera spakovanog za Austriju stajala je ova knjiga, najdraži dar i podsjetnik da još uvijek ima ona šaka ljudi zvanih – Dobrota, što ni ne znaju koliko usreće druge kakvim gestom, pažnjom i lijepim mislima.
Zahvalna što ću jednog dana svom djetetu moći ispričati priču, nalik bajci, o jednom učitelju, jednom Krstu, jednoj Dobroti…
U svijetu u kojem polako iščezava sve ono što vrijedi, cijenimo darove što nam život poklanja i ljude kojima, barem ponekad kroz misli prošetamo, želeći nam samo najbolje..
Svi tekstovi na sajtu Olovka piše srcem su autorski tekstovi imenovane autorke i zaštićeni su autorskim pravima. Objavljene tekstove zabranjeno je reprodukovati, distribuirati, koristiti na drugim portalima, štampati, odnosno na bilo koji drugi način koristiti bez dozvole.
