Baka još čuva sve stvari i ikonu našeg sveca

Nekih pola sata vožnje. Prolazimo Mrkonjiće, rodno mjesto Svetog Vasilija Ostroškog. Onda slijedi zakrpljeni, prašnjavi put, a iza krošnji i debele hladovine nazire se stara kuća. Od kamena. Nalik na sve one u hercegovačkom kršu. Ipak, na kapiji ove stoji izgravirano njegovo ime. Vaso. Da opišem emocije koje osjetim svaki put, kada se potajno nadam …

Baka još čuva sve stvari i ikonu našeg sveca Read More »

Najteže je uspjeti u svom selu

I dok vas „tamo negdje“ tapšu po ramenima, daju vjetar u leđa i govore:“Svaka čast,bravo!“ za svoje selo nikada nećeš biti dovoljno dobar. I ne pokušavaj. Dušebrižnici će uvijek reći:“A moglo je to malo bolje…“ A kada smo postali tako sujetni? Kada smo postali tako ljubomorni, zavidni i pokvareni?Kada su iz nas počeli da izlaze …

Najteže je uspjeti u svom selu Read More »

Nije sa njom lako, Hercegovka ti je to

“Odakle si?” – „Iz Trebinja!“ – „Au, opasne ste vi, Hercegovke…“ I ovo je, barem u većini slučajeva, prva reakcija svih koje tek upoznate. Kako se i zašto ukorijenila ta pretpostavka da su Hercegovke „opasne“? Odrasti u kršu, među golim kamenom, vedro plavim nebom i suncem koji grije, čini se, jače nego igdje drugo, značilo …

Nije sa njom lako, Hercegovka ti je to Read More »