Možeš ti iz sela, ali…

Dok god svoje komplekse liječiš parkirajući bijesne automobile na mjestu rezervisanom za osobe sa invaliditetom, dok god u kafani onako “šeretski”, bacaš na sto dva – tri telefona, da vidi raja da imaš, dok god izvlačiš svih deset bankovnih kartica koje imaš u novčaniku, opet da vidi svijet – daleko si ti od gospodina. Možda …

Možeš ti iz sela, ali… Read More »

Čestitka manje

Postoje odlasci na koje se pripremiš. Ako se uopšte moguće pripremiti za tako nešto. I ovi drugi. Daleko bolniji. Koji te pogode iznenada, nevjerovatnom brzinom, da nisi ni svjestan šta se dogodilo. Ti nisi voljela patetiku. I sigurna sam da ne bi voljela da vidiš suze na našim licima. Vjerovatno bi, nekom šalom, pokušala da rasparaš …

Čestitka manje Read More »

Ko si kada te niko ne gleda?

„Ko si kada te te niko ne gleda?“ – glasio je grafit na zidu obližnje zgrade. Ko si kada se ogoliš do gole kože i skineš sa sebe tuđa očekivanja, a navučeš sopstvena? Ko si, kada vlažnom maramicom poskidaš šminku za oči javnosti, a na licu prepoznaš starog sebe? Reci mi ko si kada ostaneš …

Ko si kada te niko ne gleda? Read More »