Kada bih nekome, sa strane, objašnjavala odakle sam, spomenula bih tebe. Svojatali smo te. Svi. Bio si nekako naš. “Ja sam ti odakle i Nebojša Glogovac…” – sa dozom ponosa, izgovarali bi brojni Hercegovci. Nisi ti bio običan glumac. Ni običan čovjek. Bio si vrhunski umjetnik, a opet – lik iz naroda. Harizma kojom si …
Mostovi. Nisu to obične građevine od kamena. Oni spajaju, a razdvajaju. Prkose vremenu. Odolijevaju godinama. Ćute. Nijemi su svjedoci svih onih zagrljaja koji obećavaju. I onih pređenih koraka, sa rukom u ruci, duž klizave kaldrme. Mjesto su prvih sastanaka. I rastanaka. Mostovi. Koji dijele ljude prema vjeri. Na naše i njihove. Na one koje se …
Zar je važno kako mi je ime?! Read More »
Kao mala sam znala nepomično posmatrati brodove, pitajući se kuda to plove. Čeka li ih neko, negdje tamo? Šta li znači onaj uzvik “Mirno more!”? Sada znam da mirno more nikada nije stvorilo dobrog mornara. Ono olujno, valovito i divlje stvorilo je borca. Koliko god žudjeli za avanturama, imali neopisivu želju da okrenemo novi list …
Nema te oluje koja neće proći Read More »
Tu, ušuškana među soliterima, je njihova kućica. Kućica, koju svi u naselju, zaobilaze. Skreću pogled kao da ih je sramota što tu, u urbanom djelu gradu, stanuje i životari „takva“ porodica. Romska. Pred trošnim i oronulim kućerkom – drvena stolica. Na ljuljanje. Čopor djece, jedno drugom do uveta, takmiči se ko će zauzeti to – …
Jedan Sreten mi je održao lekciju Read More »
