Matija Tučić: Note koje život znače

Melodija, zvuk, ritam i tempo. Sve su to sastavni dijelovi životne slagalice devetnaestogodišnjeg Matije Tučića koji bez muzike ne može zamisliti početak dana. Za njega je naročito značajna 2008. godina kada upisuje osnovnu muzičku školu. Srednja muzička škola u Trebinju i Gimnazija „Jovan Dučić“ ustanove su koje je istovremeno pohađao i završio sa značajnim školskim uspjehom. Svira tri instrumenta: violinu, gitaru i klavir, ali kako kaže, violina je ta prema kojoj gaji najveću privrženost. Danas je njegov talenat prepoznat i nagrađen brojnim priznanjima, ali put do toga nije bio jednostavan kako se čini.

– Završio sam uporedo dvije srednje škole. Što se tiče same organizacije vremena, nije bilo lako. Olakšavajuća okolnost je to što je Trebinje mala sredina pa problem sa saobraćajem i prevozom ne postoji. Želja za napretkom u muzici je bila podjednaka kao i želja za usavršavanjem na drugim poljima koje nudi gimnazijsko školovanje. Da moram opet, isto bih uradio – rekao je Matija.

Kao aktivan član orkestara Srednje muzičke škole „Trebinje“, Gimnazije „Jovan Dučić“, kao i KUD „Alat“ izgradio se kao muzičar, nastupao na brojnim koncertima, putovao i stekao trajna prijateljstva. O uspomenama iz tog perioda rado govori, a dilemu da li je teže nastupati kao solista ili u grupi – mudro je riješio.

– Svaki orkestar za sebe je imao posebnu draž, ali moram izdvojiti orkestar Gimnazije. Godine druženja, stvaranja, sviranja i putovanja. Mnogo naučenog kako u muzičkom, tako i u tehničkom smislu. Rado ću se vraćati i nastupati sa orkestrom i kao bivši gimnazijalac. Što se tiče nastupa, iz perspektive nekog ko je, između ostalih, bio zadužen da sve u orkestru funkcioniše kako treba, ne mogu reći da li je teže nastupati kao solista ili u grupi. Razlog je jednostavan. Kada si na bini sa dvadeset ljudi koji treba da funkcionišu i sviraju besprijekorno, ogromna je odgovornost i teret da sve prodje kako treba. Kada si solista, pogotovo u klasično muzici, priča je ista. Opet odgovornost i želja da sve protekne besprijekorno, sa otežavajućom činjenicom „na ramenima“, da su kompozicije daleko zahtjevnije i sve oči su uprte u pojedinca – iskren je Matija.

Najbolje se osjeća na sceni

Dilemu oko izbora fakulteta nije imao. Riječ je o Akademiji umjetnosti u Novom Sadu.

– Oduvijek sam znao da će izbor studija biti vezan za muziku. Kada je došlo vrijeme da se odabere smjer, odlučio sam se muzičku produkciju. Mislim da je obrazovanje uvijek važno, a u muzici pogotovo. Muzika je takva da se kroz cijeli život uči i nikad ne možemo reći da smo „naučili muziku“. Bezgranična je i vječna.

Priželjkuje nove nastupe

U periodu pandemije, muzika je mnogima služila kao izlaz iz tunela mračnih misli, liječila dušu i podizala energiju. Matija je, zajedno sa prijateljima, putem Youtube kanala poklonio auditorijumu obrade poznatih pjesama, koje su naišle na pozitivne reakcije i komentare. Nije bilo lako, ali vrijedilo je.

– Zaista je jako zahtjevno napraviti jedan takav video. Prvo pjesma mora da snimi u studiju, a to je dugotrajan i mukotrpan proces. Nakon toga, treba osmisliti priču koja će biti ekranizovana, zatim naći lokacije i ljude za snimanje, snimiti, montirati i tek onda pustiti krajnji proizvod u javnost. S obzirom da je za mene kreativan rad uživanje, nije mi mučenje da to radim, već zadovoljstvo. Ali da je jednostavno, nije.

Pjesma kao lijek za sve

Ljudima u Hercegovini, ovaj talentovani mladić kojeg rijetko možete vidjeti bez osmijeha, poznat je i kao član orkestra „Akustik”. Sa njima je uveličao slavlja, a narodna muzika mu je veoma bliska.

– Volim narodnu muziku i mogu slobodno reći da je, za svoje godine, odlično poznajem. Teško je zamisliti proslavu bez dobrih, starih hitova, a kada bih trebao da izdvojim jednu narodnu pjesmu koju lično najviše volim bila bi to: „Kad me jednom ne bude“…neprevaziđeni Luis – rekao je Matija.

Emocije se ne mogu sakriti

Javna scena, publika i dobra atmosfera na nastupima čine da se Matija osjeća prijatno, na svom terenu. Ipak, svjestan je da su pred njim godine u kojima se mora neprestano dokazivati, te da nijedan uspjeh ne dolazi preko noći.

– Još niko nije napisao recept za uspjeh, ali postoje elementi koji su neizostavljivi. Naravno, ako pričamo o istinskom uspjehu. Muzičko obrazovanje, znanje, pozitivna energija, ljubav, otvorena duša koja ne krije emocije, upornost, odricanje, vježba. Velika prepreka svemu ovome može biti trema. Zaista neprijatan osjećaj. Lijek za tremu je samouvjerenost, mnogo nastupa, uvježban program koji se izvodi i dvije kocke čokolade prije izlaska na binu – kroz smijeh će Matija.

Za kraj kaže da priželjkuje nastup sa nekim od  velikih imena domaće muzičke scene. Nadamo se da će taj dan doći što prije, kao i da će se za ovog momka čiji glas budi najiskrenije emocije i nikoga ne ostavlja ravnodušnim – tek čuti.

Uživajte u muzici:

Svi tekstovi na sajtu Olovka piše srcem su autorski tekstovi imenovane autorke i zaštićeni su autorskim pravima. Objavljene tekstove zabranjeno je reprodukovati, distribuirati, koristiti na drugim portalima, štampati, odnosno na bilo koji drugi način koristiti bez dozvole.

Podijelite tekst na društvenim mrežama:

Leave a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *