Da sam svaki put kada bih čula “Lako je tebi” ubacivala po dinar u kasu, do sada bi bila – puna.
Lako je tebi – ti si lijepa.
Lako je tebi – ti tu nešto piskaraš.
Lako je tebi – ti možeš dobiti sve na lijepe oči.
Lako je tebi – ti si uvijek nasmijana.
Lako je tebi – ti možeš da biraš.
Lako je tebi – radiš ono što voliš.
Lako je tebi – ti baš imaš sreće.
Lako je tebi – ti si slobodna.
Lako je tebi – ti znaš da staviš tačku.
Lako je tebi – ti se uvijek usudiš.
Lako je tebi – ti sve možeš sama.
Lako je tebi – ti sve gledaš sa vedrije strane.
Lako je tebi – ti imaš svoje ja.
Lako je tebi – ti znaš da se nosiš sa životom.
Lako je tebi – ne znaš za probleme.
Lako je tebi – ti se ne žališ.
Lako je tebi – ti si jaka.
I uvijek je drugome lako. Lako je onom karatisti što se popeo na postolje i okitio zlatnom medaljom. A iza toga stoje godine i godine treninga, prolivenog znoja i krvi. Lako je onoj stjuardesi što proputuje svijet – nije šala, na lijepe oči. A iza toga stoje godine ulaganja u sebe, svoje obrazovanje, izgled, ponašanje. Ali ti vidiš samo lijepu djevojku u savršeno ispeglanoj bijeloj košulji, uskoj crnoj suknji koja ističe njene obline i crvenim karminom koji njen biserno bijeli osmijeh dovodi do izdražaja…
Lako je onoj balerini što se šepuri na sceni izvodeći siluete. A to što se iza svilenih roze baletanki kriju žuljevi na stopalima stečeni od danonoćnog vježbanja – koga briga? Lako je njoj, ona je balerina. Voli je kamera.
Lako je njemu, on je doktor. A to što je pola života proveo nad knjigom i što dok je živ mora nadograđivati svoje znanje…I što konci tuđih života vise u njegovim rukama. I što će sutra nekoga nositi na duši, jer i najbolji griješe. Ma šta je to, lako je njemu…Čovjek gospodin – doktor.
Lako je njoj, ona je slobodna. Nema djecu, muža, obavezu da ručak u dva sata bude serviran na stolu. Lako je njoj, ona ima dobrog muža. Izvede umjesto nje djecu, da ona može do frizerke. Lako je njoj, ona je razvedena, ni brige ni pameti…
Prije nego opet, ti sveznalico, počastiš nekoga sa „Lako je tebi“ – zapitaj se. To što neko ne priča na sav glas o svojim problemima – ne znači da ih nema. To što je neko stalno nasmijan – možda smijehom želi prikriti to da se iznutra raspada na komade. Nije baš sve onako kako nam se čini, dok smo samo nijemi svjedoci.
Ako ne znaš priču koja stoji iza nečijeg osmijeha, tužnog pogleda ili zamišljenog lica – ćuti. Ili pitaj :“Kako je..?“
