Kada dvoje prestanu biti tim, poštenije je otići. Razvod (ni)je bauk. Kada od partnera ne dobijaš ono što pružaš, poštenije je reći zbogom. Kada ponestane riječi i ostane ona ružna tišina gdje ne znate šta biste rekli jedno drugom – poštenije je zatvoriti ta vrata i otvoriti neka nova.
Stranci u braku. Neka nova kategorija. On se žali prijateljima kako je više ne prepoznaje. Kako se zapustila, dobila koji kilogram više, kako ne vodi računa o sebi. Ni o njemu. Ona se žali prijateljicama kako je više ne iznenađuje, kako zaboravlja godišnjice, kako nema strasti. Kako je više ne gleda kao ženu, već kao cimera koji uredno izvršava kućne poslove. I tako, njih dvoje, nezadovoljni vlastitim životima kubure i dalje. Nisu srećni. Najčešće glume da jesu. U javnosti se drže za ruke, a kod kuće spavaju u odvojenim sobama. Kada monotonija pokuca na vrata, ljubav se obično preseli. Negdje drugo.
Varoš k'o varoš. Sramota se razvesti. Bićeš crna ovca u porodici. Bićeš predmet ogovaranja na kafama dušebrižnika. Ako iz prethodnog braka imaš djecu, obavezno će te uvjeriti u to da tvoju djecu drugi muškarac neće prihvatiti. Za njega će biti tuđa. I, kud’ ćeš onda? Da se vratiš kući – opet sramota. Razvedena – obilježena.
– Znaš onu Sanju što se razvela ima godinu dana, pa sad ima novu vezu? Srećna je.
– E, sram je bilo, kad je prije našla nekoga?! Kako se samo usudila da nastavi život?
Trebala je ostati u nesrećnom braku, čekati dok djeca porastu dovoljno, pa da im saopšti da će se tata i mama razvesti. Trebala je da sačeka do njihovog punoljetstva. Jer ko te pita kako ti je?! Ćuti.
Kada dvoje prestanu biti tim, poštenije je otići. Razvod (ni)je bauk. Bolje i dobri prijatelji nego – stranci u braku.
