Dragana Dangubić: Najveće priznanje učitelja je srećno dijete

Provoditi vrijeme sa djecom, posvetiti im pažnju, a kroz učenje i igru prenijeti i znanje zvuči kao komplikovana misija. Ne i za Draganu Dangubić, profesorku razredne nastave, koja u okviru programa produženog boravka djece u JU OŠ ,,Vuk Karadžić“ sa zadovoljstvom i lakoćom obavlja ove dužnosti. Nakon završetka fakulteta, Dragana je radila kao asistent djece sa poteškoćama u razvoju, a želja joj je da uskoro dobije svoj razred i da to bude njeno konačno radno mjesto. Njen odnos sa djecom se zasniva na poštovanju, razumijevanju, toleranciji i ljubavi. Zahvaljujući Dragani, ovi ,,mali ljudi” su svjesni da u njoj imaju, prije svega, osobu kojoj se mogu obratiti za razgovor i savjet, a tek onda učitelja. O izazovima koji ovaj posao sa sobom nosi, novim uslovima rada, nastavi na daljinu, te važnosti programa produženog boravka – razgovarali smo sa Draganom.

– Produženi boravak je oblik vaspitno-obrazovnog rada koji se odvija prije ili poslije nastave i ima svoje vaspitno-obrazovne, zdravstvene i socijalne vrijednosti. U produženom boravku se međusobno isprepliću rad, učenje i igra i tu mogu da borave djeca od prvog do trećeg razreda. Mi imamo običaj da kažemo da je to čarobni kutak u našoj školi. Trudimo se da svaki dan bude drugačiji i po nečemu poseban – rekla je Dragana na početku intervjua.

Koje novine ste uvrstili u vaš program prošle godine, kada je počela pandemija korona virusa i kakva je bila reakcija mališana?

– Prošla godina bila je po svemu specifična, počela je pandemija i sve nas zatekla, provodili smo vrijeme u kućama, nastava se odvijala putem televizije,  nešto potpuno drugačije od onoga na šta smo navikli. Morali smo brzo da se prilagodimo takvoj situaciji, pa smo tako moje koleginice i ja iz produženog boravka OŠ ,, Vuk Karadžić“,  naš rad nastavile snimanjem edukativnih i zanimljivih videa za djecu.  Trudile smo se da obilježimo sve bitne datume, koje bismo inače obilježavali u školi.  Videa smo snimali u muzeju, parku, stadionu  i na raznim lokacijama i na taj način animirali djecu, slali im podršku i ljubav.

Reakcija djece kao i njihovih roditelja je bila zaista izvanredna, to nam je dalo posebnu prisnost i osjećaj povezanosti. Od djece smo dobijale povratne informacije, što nam je bio dodatni motiv da se još više i bolje trudimo. Mogu reći da sam zaista ponosna na svaki naš video i to je iskustvo koje nas je naučilo mnogo toga i koje ćemo sigurno pamtiti.

Posjeta muzeju

Razvoj fine motorike , kreativnosti i koncentracije od izuzetne je važnosti. Možeš li izdvojiti vježbe koje su, do sada, dale najbolje rezultate i mogu li se praktikovati i kod kuće?

– Konkretno u našem produženom boravku svaki dan u radnoj sedmici ima svoju aktivnost, tako je ponedjeljak – dan ljubaznosti, utorak- dan fizičke aktivnosti, srijeda – zdrava srijeda, dan bez grickalica i slatkiša, četvrtak – mentalno, emocionalno i duhovno zdravlje , a petak – dan za mini radionice.

Svaki ovaj dan je upravo priča za sebe, gdje kroz različite aktivnosti razvijamo motoričke, mentalne, socijalne, radne vještine, razvijamo maštu i kreativnost. U mlađem školskom dobu, veliki značaj za djecu i razvoj motorike imaju pokret i muzika. Uz razne melodije sa djecom osmišljavamo pokrete, koje kasnije pokazujemo na školskim priredbama. Čim krenu lijepi dani, dosta aktivnosti realizujemo na otvorenom, pravimo mini poligone, gdje djeca savladavaju razne prepreke, razvjajući svoje motoričke sposobnosti.  Pored toga, razne zagonetne priče i pitanja podstiču djecu na razmišljanje i radost poslije uspješnog rješavanja. Većina tih priča nosi i pouku, pa se tako postiže dvostruki efekat na dijete, bez bojazni da će ono to shvatiti kao nametanje pravila od strane odraslih. Razne priče u formi slika, gdje dijete treba samo da smisli priču od datih slika, daju takođe jako pozitivne efekte. Sve ove aktivnosti mogu dati samo pozitivne rezultate i vrlo lako se mogu praktikovati i kod kuće.

Dječija graja je uvijek prisutna

Kada govorimo o izboru ove zahtjevne profesije, ljubav prema radu sa djecom se nameće kao razlog broj jedan. Zašto si ti odlučila postati učiteljica?

– Učiteljski poziv je životni poziv koji bih uvijek izabrala. Uživam raditi sa djecom, posmatrati ih kako se razvijaju, odrastaju i postaju sposobni i dobri ljudi. Koliko mi njih učimo, toliko i oni nas. Najljepši osjećaj je onaj kada vam djeca trče u susret, u zagrljaj , to je ujedno i najveća nagrada i priznanje za vaš rad. Smatram da je sada više nego ikad potrebno da budemo podrška jedni drugima, da shvatimo jedni druge, da se radujemo svakom danu, a to nas najbolje mogu naučiti upravo djeca.

Učitelji su, u dječijim glavama, često idealizovani i zamišljeni kao pravi heroji. Kakav si ti odnos postigla sa djecom, ima li u tvom radu prostora za napredak?

– Prostora za napredak sigurno uvijek ima. Učitelj se mora stalno stručno usavršavati, kako bi bio u toku sa novim spoznajama na području svoga rada. Izvođenje nastave je zahtjevan posao. Važno je znati ostvariti pozitivnu klimu u razredu i uslove u kojima će učenici biti motivisani za rad. Svaki učenik je individua za sebe i potrebno je uvažavati njegove razvojne karakteristike.

Zanimljive priče

Da li je učenicima danas, nastavom na daljinu uskraćeno bolje razumijevanje gradiva? Kako putem online nastave doprijeti do đaka i prenijeti neophodno znanje?

– Nastava na daljinu je donijela dosta izazova i nedoumica koje su roditelji i nastavnici u hodu rješavali najbolje što su znali u tom trenutku.  Naravno da ništa ne može zamijeniti taj živi kontakt učitelja i učenika,i tu vrstu rada, ali ako smo već u situaciji kakvoj jesmo i ako  nam to trenutne  okolnosti ne dozvoljavaju, moramo da se prilagodimo  i nađemo najbolje rješenje.

Učitelji i nastavnici se zaista trude da prenesu potrebno znanje, tu su za djecu u svakom trenutku, djeca su slobodna da pitaju za sve nejasnoće, a o manama i prednostima ovakvog vida nastave je nezahvalno pričati jer jednostavno ništa nije u potpunosti loše kao što na prvu izgleda, niti je u potpunosti idealno kao što smo zamišljali. Istakla bih i dobru saradnju sa roditeljima, koji su u ovom trenutku naša produžena ruka i zaslužuju sve pohvale. Djeca su pokazala zrelost i odgovornost, možda čak i više nego u redovnoj nastavi. Nadam se da će ovo vrijeme što prije proći i da ćemo se svi vratiti u školske klupe poučeni iskustvom koje nam je donijela nastava na daljinu.

Šta je najveći izazov u radu sa djecom i po čemu se to današnje generacije razlikuju u odnosu na prijašnje?

– U radu sa djecom, izazov je svaki dan. Svako dijete ponaosob je priča za sebe, svako od njih ima drugačije potencijale, mogućnosti, sposobnosti i sklonosti. Na učitelju je zadatak da ih prepozna i uvažava u svakom momentu. Današnje generacije su dosta naprednije u tom nekom tehnološkom smislu, teže ih je pratiti, a svjedoci smo brojnih negativnih uticaja koji je napredak tehnologije donio sa sobom. Sve im je dosta pristupačnije, pa s tim u vezi trebamo konstantno biti na oprezu, razgovarati sa njima, provoditi više vremena u prirodi i u prirodnom okruženju.

Zabava je, uz dobru ekipu, zagarantovana

Sjećaš li se svoje učiteljice i da li si možda u svom radu uvrstila neki savjet koji si, tada, od nje čula?

– Naravno, sjećam se svoje učiteljice, to je nešto što nam ostane zauvijek u sjećanju. Moja učiteljica je bila poprilično stroga, tako da se u našoj učionici uvijek znao red. Učila nas je da se međusobno, poštujemo i cijenimo i da se uvijek trudimo da pomažemo jedni drugima. Ono što je najbitnije dala nam je dobru podlogu za dalje cjeloživotno učenje, što se danas trudim ja da prenesem na svoje đake, jer ono što je sigurno je da  nikada ne možemo biti previše obrazovani.

Sitne radosti

Preporuka za knjigu namijenjenu djeci mlađeg školskog uzrasta koja drži pažnju.

– Djetinjstvo je savršen trenutak da se djeca upoznaju sa svijetom knjiga. Čitanje ne samo da razvija kreativnost i pruža zanimaciju, ono je izuzetno važno za mentalno zdravlje i edukaciju. Pored toga dijete će razvijati i proširiti svoj vokabular. Ono što sam u svom dosadašnjem radu sa djecom mlađeg školskog uzrasta primijetila je da najviše vole i da im najviše drže pažnju  razne enciklopedije, gdje saznaju neke stvari koje možda i ne nauče u školi, ili uz njih dalje proširuju svoje znanje. Iz njih uče o svijetu koji ih okružuje, o ljudima, prirodi, životinjama.. Smatram da ne postoji loša knjiga za djecu, treba ih od malena navikavati na knjige, pričati priče, ali i dati lični primjer – zaključuje Dragana.

Svi tekstovi na sajtu Olovka piše srcem su autorski tekstovi imenovane autorke i zaštićeni su autorskim pravima. Objavljene tekstove zabranjeno je reprodukovati, distribuirati, koristiti na drugim portalima, štampati, odnosno na bilo koji drugi način koristiti bez dozvole.

Podijelite tekst na društvenim mrežama:

Leave a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *