Tu, ušuškana među soliterima, je njihova kućica. Kućica, koju svi u naselju, zaobilaze. Skreću pogled kao da ih je sramota što tu, u urbanom djelu gradu, stanuje i životari „takva“ porodica. Romska. Pred trošnim i oronulim kućerkom – drvena stolica. Na ljuljanje. Čopor djece, jedno drugom do uveta, takmiči se ko će zauzeti to – …
Trebaš mi. Da ugasiš svjetlo u hodniku – jer ja uvijek zaboravim. Da odvrneš poklopac od tegle – jednim potezom. Da mi doneseš, barem rebro čokolade od jagode, onda kada mi padne šećer. Da me podsjetiš, po treći put, da navijem alarm za ujutru. Trebaš mi. Da se raspravljamo oko daljinskog upravljača. Da mi objasniš …
Čist obraz je sve. Mirna savjest takođe. Onaj osjećaj kada, bez trunke griže savjesti, spokojno završiš dan. Pa se pitam, kako žive ovi, čiji taj isti obraz ne vrijedi ni pet para? Oni koji su ga ukaljali svojom podmuklošću. Uprljali bezobrazlukom. Pogazili lažima. Đon obraz. Kako u ogledalu mogu gledati svoj odraz? Kako im se …
Narod koji posti, ali psuje Boga. Narod koji ide u crkvu, ali da bude viđen. Narod koji se kune u svece. Narod koji proslavlja praznike da bi „okrenuo“ jagnje i napravio feštu. Narod koji obilježava krsne slave radi opijanja od tri dana. Produži se. Narod koji diže tri prsta u zadimljenoj kafani na prve taktove …
