Čist obraz je sve. Mirna savjest takođe. Onaj osjećaj kada, bez trunke griže savjesti, spokojno završiš dan. Pa se pitam, kako žive ovi, čiji taj isti obraz ne vrijedi ni pet para? Oni koji su ga ukaljali svojom podmuklošću. Uprljali bezobrazlukom. Pogazili lažima. Đon obraz. Kako u ogledalu mogu gledati svoj odraz? Kako im se …
Narod koji posti, ali psuje Boga. Narod koji ide u crkvu, ali da bude viđen. Narod koji se kune u svece. Narod koji proslavlja praznike da bi „okrenuo“ jagnje i napravio feštu. Narod koji obilježava krsne slave radi opijanja od tri dana. Produži se. Narod koji diže tri prsta u zadimljenoj kafani na prve taktove …
Postoje odlasci na koje se pripremiš. Ako se uopšte moguće pripremiti za tako nešto. I ovi drugi. Daleko bolniji. Koji te pogode iznenada, nevjerovatnom brzinom, da nisi ni svjestan šta se dogodilo. Ti nisi voljela patetiku. I sigurna sam da ne bi voljela da vidiš suze na našim licima. Vjerovatno bi, nekom šalom, pokušala da rasparaš …
Nedjelja je da kuća zamiriše na hljeb. Domaći. Hrskav. I na pitu sa jabukama. I cimetom. Nedjelja je da kuća zamiriše na tamjan. Nedjelju pamtim po jutarnjem čitanju štampe, toplom čaju i hurmašicama. Po porodičnim okupljanjima i zajedničkom ručku, koji se podrazumijevao. I obaveznoj dremci nakon ručka. Da se slegne. Nedjelju pamtim po leškarenju, ispunjavanju …
