Subota. Pola deset ujutru. Pazarni dan. Trebinjska pijaca vrvi od ljudi. Što od mještana, što od onih iz okolnih gradova, koji željni hercegovačkih specijaliteta i nešto povoljnijih cijena, dolaze baš tu. Oaza najrazličitijih mirisa. Šarenilo boja. Neka domaćinska atmosfera. Prodavači dovikuju: „Izvolite, probajte, da vidite što su slatke mandarine!“ I, kako da ne kupiš nešto, …
Svako se emotivno veže za kraj u kojem se rodi, ali Trebinjci sa nekom posebnom, za mnoge neobjašnjivom ljubavlju govore o svom gradu. Mnogi će reći da pretjerujemo, ali sigurno neće ostati ravnodušni kada kroče na vreo hercegovački asfalt. Čak i kada ga napuste i krenu u potragu za nekim boljim životom, nose ga u …
„Gdje se fotografiše za pasoš?“ Službenica mi pokaza vrata. Naravno, kako to obična biva, ona pred kojima je najveći red. „Jesam li mogla izabrati neki drugi dan sem ponedjeljka, kada su, izgleda svi odlučili da izvade dokumenta? – mrmljam u sebi, nervozna, što mi je i ona kafa na stolu ostala ohlađena i nepopijena. Srećnici …
Nekih pola sata vožnje. Prolazimo Mrkonjiće, rodno mjesto Svetog Vasilija Ostroškog. Onda slijedi zakrpljeni, prašnjavi put, a iza krošnji i debele hladovine nazire se stara kuća. Od kamena. Nalik na sve one u hercegovačkom kršu. Ipak, na kapiji ove stoji izgravirano njegovo ime. Vaso. Da opišem emocije koje osjetim svaki put, kada se potajno nadam …
