„Evo, pogledaj“ – dodaje mi malu, crno – bijelu fotografiju ultrazvuka, pažljivo, kao da se boji da joj ne isklizne iz ruke. Jedva vidljivi, blagi smješak na njenom licu nateklom od plača dok mi predaje fotografiju. Kao svoje najveće blago. I jedino koje joj je ostalo. Ne znaš šta da kažeš. Da kažeš da je …
„Ko si kada te te niko ne gleda?“ – glasio je grafit na zidu obližnje zgrade. Ko si kada se ogoliš do gole kože i skineš sa sebe tuđa očekivanja, a navučeš sopstvena? Ko si, kada vlažnom maramicom poskidaš šminku za oči javnosti, a na licu prepoznaš starog sebe? Reci mi ko si kada ostaneš …
Stojim pred izlogom. Aranžmani raznovrsnog cvijeća ne olakšavaju mi izbor. U moru crvenih, primjećujem buket blijedo narandžastih ruža, stidljivo smještenih u ćošku. Ne volim formalne datume. Ne volim ni “formalno” cvijeće. Što moraju biti crvene ruže, ko to kaže? Uzeću baš ovaj buket. Poseban. Drugačiji. Ulazim u cvjećaru, čekajući da se prvo usluži grupa neodlučnih …
Prestala sam da dajem savjete ljudima. Zašto? Zato što većina čuje samo ono što im odgovara. I opet uradi po svom. Rekla sam joj da ode od njega. Da spakuje samo osnovne stvari, lako će se vratiti po ostatak. Sutradan već ili kroz koji dan. Da sačuva bar malo dostojanstva i napusti Njega, koji joj …
