Život u Austriji je kao u onoj Bajaginoj „nekad siv, nekad žut..“ Siv, onih dana kada se poželiš rodne grude, familije, prijatelja. Naiđu, đavo ih odnio, takvi dani i ne možeš se lako otarasiti tog osjećaja nepripadnosti, otuđenosti i posve drugačijeg, istempiranog života ovdje, u bijelom svijetu. Tog utorka tišinu je prekinulo bučno zvono na …
Napisaću jednom priču o tebi. I ne, neće biti ni nalik nijednom slovu koje sam prethodno ikada na papir prenijela. Biće to samo tvoja priča. Naša priča. Tek toliko slična nekim drugim, neizgovorenim, prećutanim, čuvanih od drugih očiju. Biće to priča o jednoj uslišenoj želji, o svim stepenicama koje su se morale preći, strme i …
Kućom se širio miris tek skuvane, domaće, jake kafe. Spustila je na stakleni stočić malu limenu tacnu, sa dvije šarene, ružama ukrašenim šoljice. Tanjirići su već bili iz nekog drugog seta, različite boje, kao da su se tu našli u brzini, igrom slučaja. Požurila je u kuhinju, vraćajući se sa staklenom posudom punom čokoladnog biskvita. …
Podsjetila me danas jedna fotografija da je od srednjoškolske mature prošlo ravno deset godina. Decenija. Od onog entuzijazma, ushićenosti i poleta kakvog valjda samo kao osamnaestogodišnjak osjetiš do ove trenutne društveno nametnute ozbiljnosti i udara realnosti nekoga u kasnim dvadesetim. Neko će reći da su godine proletjele. I sasvim sigurno, bio bi u pravu. Imala …
