DA TI KAŽEM…

Vrijedilo je svakog koraka

Napisaću jednom priču o tebi. I ne, neće biti ni nalik nijednom slovu koje sam prethodno ikada na papir prenijela. Biće to samo tvoja priča. Naša priča. Tek toliko slična nekim drugim, neizgovorenim, prećutanim, čuvanih od drugih očiju. Biće to priča o jednoj uslišenoj želji, o svim stepenicama koje su se morale preći, strme i …

Vrijedilo je svakog koraka Read More »

Kako trošiš ovaj jedan život?

Kućom se širio miris tek skuvane, domaće, jake kafe. Spustila je na stakleni stočić malu limenu tacnu, sa dvije šarene, ružama ukrašenim šoljice. Tanjirići su već bili iz nekog drugog seta, različite boje, kao da su se tu našli u brzini, igrom slučaja. Požurila je u kuhinju, vraćajući se sa staklenom posudom punom čokoladnog biskvita. …

Kako trošiš ovaj jedan život? Read More »

Godine prolaze nervoznim korakom

Podsjetila me danas jedna fotografija da je od srednjoškolske mature prošlo ravno deset godina. Decenija. Od onog entuzijazma, ushićenosti i poleta kakvog valjda samo kao osamnaestogodišnjak osjetiš do ove trenutne društveno nametnute ozbiljnosti i udara realnosti nekoga u kasnim dvadesetim. Neko će reći da su godine proletjele. I sasvim sigurno, bio bi u pravu. Imala …

Godine prolaze nervoznim korakom Read More »

Varoš u koju se vraćaš

U neke gradove se zaljubiš na prvu, doživiš ih kao svoju „drugu kuću“, prisvojiš i zavoliš iz malih milion razloga…Ostaviš u njima sitne dijelove duše, tek da imaš po šta da se vratiš. A vraćaš se… Vraćaš im se iznova, nadajući se da je sve  baš onako kako si i ostavio. Promijene se, možda, neki …

Varoš u koju se vraćaš Read More »